Sestra M. Franciska Kovač, krsnim imenom Dragica, rođena je 1. siječnja 1938. god. u Donjem Kraljevcu, župa Draškovec, općina Prelog. U samostan je došla 15. lipnja 1955., prve zavjete položila je 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1962. godine. U svom životopisu s. M. Franciska piše da je rođena u bogobojaznoj obitelji, da je rado išla u crkvu gdje je sudjelovala u sv. Misi i drugim pobožnostima. Budući je njena teta brinula o crkvenom rublju i kitila crkvu, rado joj je pomagala. Životopisi svetaca o kojima je slušala te razgovori o redovničkom pozivu potakli su i u njoj misao o redovničkom zvanju.

Već kao dijete imala je sućuti za siromahe. U svom životopisu piše: “Spominjem da uza sve naše siromaštvo, siromah nije nikad bio odbijen ispred naših vrata. Osobito kad sam bila sama, tražila sam dok nisam nešto našla da mu dadem. Često sam pružala milostinju sa suzama u očima”.

Na molbu njezine tete roditelji je puštaju u Dječačko sjemenište u Zagreb, kako bi ondje pomagala u kućnim poslovima. Veselila se tome jer su tu radile sestre, što je i sama željela postati.

U svome životopisu piše: “Došla sam u Zagreb 3. travnja 1951. Radila sam razne poslove. Što god se dogodilo ništa me nije smetalo u mome zvanju. Uz mnoge žrtve i poteškoće moje se zvanje sve više učvršćivalo, sve je više dozrijevalo. Stoga sam zahvalna časnim sestrama, što me nisu nikada ni u čem štedjele. Radi iskrenosti moram napisati i to: ništa mi nije bilo teško, jer sam uvijek imala pred očima buduće svećenike, koji će širiti Božju slavu, spasavati neumrle duše, radi čega se i ja želim istrošiti”. U Sjemeništu je ostala četiri godine.

U svibnju 1955. dolazi u samostan sa željom da se posveti i istroši za misionare i duše, kako sama piše. „Molim presvetu Djevicu da svojim životom ugodim Njoj i Njezinu Sinu.“

Sestra M. Franciska cijeli je svoj život istrošila radeći kao vrsna kuharica. Nakon prvih zavjeta ostala je u Zagrebu i pomagala u kuhinji Kuće matice. Godine 1958. poslušnost je šalje u Nadbiskupski dvor gdje je kuhala četiri godine. Potom odlazi u naš samostan u Osijek i vrši istu dužnost. Godine 1966. odlazi na župu Marija Bistrica, zatim u Banja Luku, Oriovac, Vrbas, Požegu, i u svim tim našim samostanima obavlja posao vrijedne Marte. Godine 1984. odlazi u franjevački samostan u Osijeku, zatim u župu Resnik, a potom u Petrovinu, Molve, Lovrećinu, Ljubešćicu gdje s ljubavlju obavlja svoju dužnost u kuhinji i ostalim kućanskim poslovima.

Krajem 2007. s. M. Franciska došla je u Zagreb u Kuću maticu. Premda narušena zdravlja i uz liječenje,  pomagala je u kuhinji koliko su joj tjelesne snage dopuštale.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za radosni, predani i požrtvovni život naše s. M. Franciske, jer malo je onih koji u tišini i nenametljivo radosno služe Kristu, koji je i sam „došao služiti a ne da bude služen“.

Sestra M. Franciska, znajući kome služi i svjesna izmicanja tjelesnih snaga, uzdajući se u Boga i njegovo milosrđe, spremila se za vječnost tražeći svete sakramente da s upaljenom svjetiljkom poput budne djevice uđe u radost svoga Gospodara.

Svoj životopis s. M. Franciska završila je riječima: “Spasitelj je danomice sipao kišu svojih milosti na me. Hvala Mu i slava!”

Doista, tako neka bude i neka joj dadne radosnu vječnost da Ga bez prestanka slavi u nebu. Amen.

 

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!