Dan prvi – fr. Zvonko se osvrnuo na prošlonedjeljni početak priprave za Božić te naglasio značenje priprave za svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, pod čijim plaštem djeluje Zagrebačka provincija sestara milosrdnica.

Spomenuvši Jackiea Robinsona, profesionalnog američkog igrača bejzbola, koji je u početku imao puno problema zbog boje svoje kože, radi čega je trpio vrijeđanja i različita dobacivanja do trenutka kad mu se jedan od protivničkih igrača približio i čvrsto ga zagrlio. Taj zagrljaj značio je i prekretnicu za njegov sportski angažman. Sve se promijenilo, naglasio je propovjednik. Potom se zapitao »što znači prepoznati trenutak u vlastitom životu? Što mi činimo da odstranimo predrasude? A priznajmo ima ih među nama«, rekao je te nastavio s pitanjima: »Ima li Duha Božjega među nama? Što nam poručuju misna čitanja? U prvom čitanju se osvrnuo na Onoga koji dolazi i koji ′neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra′ (Iz 11, 2)«. S tih riječi pružio je misao prema pročitanom odlomku iz Lukina evanđelja u kojem Isus slavi Oca što je ono važno sakrio od mudrih i umnih, a obavio malenima.

Zatim je nastavio: »Sveto pismo nas poziva na otvorenost, mudrost i razboritost. Mudri su ljudi nažalost često puni sebe, samodostatni su, ne trebaju im drugi, ne treba im ni Bog. Srce im je tvrdo i teško načine korak prema drugima. Maleni, naprotiv, teže prema kraljevstvu Božjem. No, mi se često nalazimo i među prvima i drugima«, ustvrdio je propovjednik.

Za tu se tvrdnju poslužio primjerom različitih tipova ljudi pred rajskim vratima, kojima pristupa Gospodin postavljajući svima isto pitanje: »Zašto misle da trebaju poći raj? Pristupa jedan muškarac koji svjedoči da svaki dan čita Sveto pismo…, ali Gospodin ga ostavlja po strani s napomenom da to treba preispitati. Potom pristupa žena koja tvrdi da svaki dan moli određene molitve i da je to preduvjet njezina ulaska u raj, ali začuje iste riječi kao i prethodni kandidat. Konačno, dolazi gostioničar, koji pokajnički tvrdi da baš i nije neki vjernik, ali da su vrata  njegove gostionice uvijek svima otvorena i da kod njega nikada nitko nije ostao gladan ni žedan. Iznenađujuće, Gospodin mu reče neka produži raj i da tu ne treba nikakvih preispitivanja«, završio je fr. Zvonko razmišljanje.

»Molimo Gospodina da kapi naše dobrote dotaknu naše bližnje i da nitko pokraj nas ne ostane gladan ili žedan dobrote i milosrđa«, zaključio je propovijed  fr. Zvonko.