Rođena je u Parizu 1591. godine. Podrijetlom je iz ugledne obitelji, no kako je potekla iz nezakonite veze, cijeli je svoj život, a osobito djetinjstvo i mladenaštvo nosila na sebi pečat „djeteta grijeha“ . Razvila se u plašljivu djevojku, kasnije skrupuloznu i neodlučnu osobu.

Željela je stupiti u samostan kapucinki, no tamo je nisu primili zbog njezinog krhkog zdravlja.

Udala se za Antoina le Gras, činovnika i nižeg plemića, i činilo se da će konačno njezin život ući u stabilnije i mirnije razdoblje. No ubrzo joj umire muž i on se, skrupulozna i nesigurna kakva je bila, počela pribojavati da je to kazna Božja što nije ušla u samostan, kako je bila zamislila.

Tražila je uvijek nove i nove pobožnosti, postila, molila, tražila duhovno vodstvo, primala sakramente, no njezin strah i skrupule nisu je napuštali.

1623. g. srela je sv. Vinka. Svetac je u ovoj nesigurnoj i nervoznoj dami prepoznao potencijalnu suradnicu koja mu je toliko trebala u njegovoj raznovrsnoj djelatnosti. I nije se prevario. Unatoč svojim nesigurnostima i krhkom zdravlju, doprinos sv. Lujze služenju siromasima je nemjerljiv.

Ona od prvog dana preuzima odgoj i pripremanje djevojaka za službu siromasima. Pod njenim je vodstvom 1633. prvih nekoliko djevojaka primljeno na odgoj i pripremu za službu siromasima.

Koordinirala je rad službenica siromaha diljem Pariza i izvan njega. Njezine je dane ispunjavala opsežna korespondencija s brojnim zajednicama milosrdnih sestara, koordinirala je također i rad Bratovština kršćanske ljubavi, mnogo putovala.

Tako su siromasi i za sv.Lujzu bili milost. Milost pod kojom se njezina nervoza pokazala kao golema stvaralačka energija i preobrazila je u najnježniju brigu za bolesnike, napuštenu djecu, sestre. Napose ove posljednje. Obilna korespondencija koju je izmjenjivala sa sestrama nije samo imala za svrhu da koordinira njihov rad. Tu je ona iskazala sve bogatstvo svoje duše: brigu za svaku sestru, strepnju da ne bi nekome bilo preteško, želju da savjetuje i vodi pa sve do najbanalnijih, ali preciznih uputa o dužnostima svake sestre.

I još jedna osobina sv. Lujze ovdje dolazi do izražaja, tako aktualna i tako potrebna u javnom i društvenom životu, a to je dijalog i spremnost na suradnju. Sv. Lujza je znala koordinirati rad Crkve i aristokracije, ujediniti djelovanje gospođa iz visokog društva s djelovanjem siromašnih i neukih djevojaka, uvijek pravovremeno intervenirati u radu s nahočadi, bolesnicima, siromasima.

Sve ovo djelovanje podržavao je bogat duhovni život. Sv. Lujza odlikovala je pobožnošću prema Presvetom Trojstvu, posebno prema Duhu Svetom. Štovala je Majku Božju, kao i Muku Isusovu.

Umrla je 1660. godine u Parizu. Na njezinom je grobu, kako je sama zahtijevala, na jednostavnom križu jednostavni natpis: Jedina nada.

Križ je bio njezina nada, a siromasi milost.