Sestra Barbara Cindori rođena je 18. listopada 1968. u Varaždinu, od oca Dragutina i majke Barbare, rođ. Đurin. Krštena je u župi Kraljice Krunice u Remetincu (Novi Marof) i dobila ime Marija. Odrastala je u brojnoj kršćanskoj obitelji. U svom životopisu piše: „Unatoč velikim obavezama, roditelji nisu zanemarivali naš odgoj. Molili smo zajedno jutarnju i večernju molitvu i tako sam proživljavala svoje djetinjstvo u kršćanskom ozračju i obiteljskoj slozi gdje sam naučila uvijek dijeliti s braćom što sam imala.“

Do sedmog razreda osnovne škole nije razmišljala o duhovnom pozivu, ali nakon susreta sa sestrama milosrdnicama osjetila je klicu zvanja na koju se nije oglušila. Nakon što se odazvala Božjem pozivu i stupila u samostan, kao kandidatica završila je srednju medicinsku školu u Osijeku. U svojoj molbi za zavjete piše: „Kako je moj redovnički život od prvog dana vezan uz bolesne i nemoćne, imala sam priliku upoznati koliko sam spremna sebe dati Bogu u službi bližnjemu. Jednom sam izrekla Gospodinu svoj DA i ne želim tu odluku mijenjati.“ U preporuci za zavjete njezina odgojiteljica piše: „Po svojoj prirodi je umiljata osoba, tiha, mirna i veoma miroljubiva. Prirođeni dar humora čini ju obljubljenom u zajednici.“ U svojoj molbi za zavjete također piše: „Stupanjem u novicijat za mene započinje jedno novo razdoblje dubljeg proživljavanja redovničkih vrednota. Kroz dvije godine novicijata upoznala sam ljepotu predanja Gospodinu po svetim zavjetima što je još više učvrstilo moje zvanje.“

Prve svete zavjete položila je u Zagrebu, u Kući matici, 15. kolovoza 1990., a doživotne 15. kolovoza 1995. godine. Nakon zavjeta, nekoliko mjeseci brinula je o bolesnim gospođama i sestrama u našoj zajednici na Goljaku u Zagrebu.

Godine 1991., 22. prosinca, premještena je u Dom za bolesne svećenike na adresi Kaptol 28 u Zagrebu. Predstojnica s. Verona Lisak piše o njoj: „Vidi se da vjerno vrši svoje redovničke dužnosti, molitvu, razmatranje, a u svim poslovima je savjesna, pristupačna, uslužna, nije nametljiva. Imam o njoj najbolje mišljenje.“

Sestra Barbara bila je zaista osoba okrenuta prema potrebama drugoga i redovnica po Srcu Isusovu. Cijeli svoj radni vijek provela je u dvorbi bolesnih i nemoćnih svećenika u svećeničkom domu. U teškim danima, dok ju je izgrizala opaka bolest, bila je izuzetno strpljiva i predana Božjoj volji.

Posljednjih nekoliko dana, kad nije bila pri punoj svijesti, jedino što je izgovarala bilo je: „Isuse, blaga i ponizna srca!“ I mi izgovarajmo danas: Isuse, blaga i ponizna Srca, budi milostiv duši naše drage sestre Barbare i zauvijek je privini na svoje Srce u kojem će naći svoj mir i vječnu sreću! Preminula je u KBC-u „Sestre milosrdnice“ 10. srpnja 2024. Počivala u miru Božjem!