U pobožnoj kršćanskoj obitelji Franje i Mare, rođene Štivin, iz Davora prva djevojčica rođena 8. prosinca 1930. krštena je imenom Jela. Poslije nje imali su još 5 kćeri. Vesela i živahna Jela, voljena od ukućana i okoline, odrastala je u zdravom kršćanskom okruženju. Iz radnog i vjerskog života svoje obitelji učila je i prihvaćala kršćanske vrline koje su vremenom postajale njezina svojina. Kod kuće je završila osnovnu školu, a onda je s obitelji radila sve kućne i poljske poslove. U zimsko vrijeme vezla je i izrađivala ručne radove i u tome je postala vrlo vješta. Razvila se u zdravu i jaku djevojku sposobnu za sve poslove u svojoj obitelji. Čitajući glasnike Srca Isusova i Marijina i gledajući s. Kasiju Mihić, milosrdnicu, koja je dolazila kući na odmor, osjetila je u srcu poziv na redovnički život. Kao najstarija kći bila je majci “desna ruka” u kućanskim i drugim poslovima. Majka se njome ponosila i nije ju lako pustila od sebe te je za njom dugo plakala kad je Jela odlučila i otišla u samostan. Primljena je u Družbu 13. rujna 1951. U vrijeme kandidature u Zagrebu je dopunila osnovnu školu (7. i 8. razred) i 1952. završila tečaj o njezi bolesnika “koji se održavao za pripravnice redovničkog staleža u samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu,” a odobren je od tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova.

Jela je bila vrlo otvorena, iskrena, dosjetljiva i pristupačna, vesela i brza na poslovima u samostanskoj kuhinji, praonici rublja i gdjegod je bila namještena.

Redovničko odijelo obukla je ulaskom u novicijat 14. kolovoza 1953. i dobila ime s. Božena. Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1954., a doživotne 15. kolovoza 1959. Kuhanje je naučila već kod kuće uz svoju majku, a usavršila u samostanskoj kuhinji u Zagrebu uz stručne kuharice iz naše prijašnje Domaćinske škole. Bila je uredna, spretna, gospodarstvena, savjesna i marljiva. Skoro cijeli svoj redovnički život radila je kao kuharica u našim samostanskim zajednicama i na župama. Nabrojimo samo filijale na kojima je dulje ili kraće vrijeme djelovala: Kuća matica, Šabac, Ozalj, Gradec, Lužnica, Požega, Lovrečina, Lasinja, Oriovac, Barilovački Leskovac, Jakšić, Požega – Varelovac, Novi Goljak, Požega – župa Sv. Leopolda Mandića. Uz vođenje kuhanja na župama obrađivala je vrt i pomagala drugoj sestri u uređivanju crkve, a u Lužnici i u Požegi radila je na gospodarstvu. Svi poslovi išli su joj od ruke i rado ih je obavljala, s nakanom: “Na slavu Božju i na čast Blažene Djevice Marije”.

Navršivši 76 godina života, 4. listopada 2006. došla je u Kuću maticu kao bolesna. Koliko je još mogla, pomagala je u kuhinji, osobito kod povrća, a kad su bubrezi i srce sve više otkazivali, premještena je u Kućnu bolnicu. Uza sve radne obaveze i naše redovničke molitve i pobožnosti, imala je uvijek i na župama obilje svojih molitvenih nakana. A otkada je preseljena među bolesne sestre, prionula je sasvim molitvi, klanjanju Isusu i preko radija u sudjelovanje na svetim misama odakle su se prenosile. Bila je posebno pobožna i molitvena duša. Neke poglavarice i duge sestre preporučivale su joj u molitve potrebe Družbe, nova redovnička i svećenička zvanja, nevolje obitelji i stradanja ljudi. Kad noću nije mogla spavati, nizala je krunice i razne molitve na sve te nakane.

Oslabljena od prijašnjih bolesti a i od koronavirusa, preselila se 17. prosinca 2020. s ovoga svijeta da u nebu nastavi moliti i slaviti Gospodina.

Počivala u miru Božjem! Amen.