Sestra M. Helena Čalušić šesta je od osmero djece Marka i Mare, rođene Kovačević. Došla je na svijet 4. prosinca 1937. godine, a krštena je pod imenom Ruža. Kad joj je bilo pet godina umro joj je otac, koji je inače godinama bolovao od čira na želucu. Majka je marljivim radom i uz pomoć djece pribavljala hranu, ogrjev i sve potrebno za život. Odrastali su revni u vjeri i pobožnosti i uz rad na gospodarstvu formirali se u radine i čestite ljude.

Ruža je radila sa starijima na polju i u kućanstvu, prela je i tkala i svaki posao išao joj je od ruke. Govorila je da je od malena osjećala poziv na redovnički život. Ostvarila ga je ulaskom u kandidaturu 30. svibnja 1959. i nije krila radost što je primljena u Družbu.

Novicijat je započela 15. kolovoza 1960. i dobila redovničko ime s. M. Helena. U kandidaturi i novicijatu dodijeljena je u šivaonu gdje je učila i prakticirala krojačke poslove. Bila je spretna, marljiva i uredna kod šivanja, okretna, brza, dosjetljiva i uslužna u drugim domaćinskim poslovima.

Privremene redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1961., a doživotne 16. kolovoza 1966. godine. Nakon položenih prvih zavjeta obavljala je kućanske poslove u Kući matici te u Ljubešćici, zatim u praonici rublja u Zagrebu. Obolivši od tuberkuloze premještena je u Vrbas na liječenje. Brzo se oporavila i uključila u život zajednice koja je tada imala oko trideset sestara, a trebala im je pomoć u kuhinji. S. M. Helena prilagodila se poslovima kuharice i uz drugu sestru, vještu kuharicu, osposobila se za kuharsko umijeće. Pokazala se spretnom i marljivom, vedrom i veselom kuharicom koja može samostalno voditi veću i manju kuhinju. U Vrbasu je ostala do polaganja doživotnih zavjeta. Iako je osobno više voljela šivanje, kako je sama znala reći, rado je obavljala poslove kuharice i domaćice, pa i sakristanke kada je zatrebalo. Od doživotnih zavjeta nadalje bila je poznata kuharica po raznim župama i redovničkim zajednicama. Kuhala je u Đurđevcu, Oriovcu, Bjelovaru, na Mariji Bistrici, u Resniku, u Kući matici, Lužnici, u Franjevačkom samostanu u Osijeku i u Našicama, u Petrovini, Galdovu, Daruvaru. Od 2007. godine pomagala je u kuhinji Kuće matice, a od 2011. obavljala je kućanske poslove i rado je išla kao kuharica kraće vrijeme na zamjene. Zdravlje joj je sve više slabilo. Iako je pokazivala volju i želju da još ide kuhati na filijale, nije više uspijevala obavljati poslove kao prije dok je bila pri snazi i zdravlju.

Uz poslove kuharice uvijek je našla vremena za nešto sašiti, preurediti, a osobito je radila lijepe ručne radove pletenjem i kačkanjem. U Galdovu je, uz sve druge svoje dužnosti, izradila kompletno misno ruho za mladomisnika. Za crkve i kapelice gdje je službovala ili došla u zamjenu, radila je stoljnjake, tabletiće, oltarnike i albe s prekrasnim čipkama. Znala je urediti ručne radove ljepše nego „za izložbu“ da su plijenili pogled i stajali kao pravi ukras namještaja ili oltara.

Posljednjih nekoliko godina provela je među starijim sestrama Kuće matice, a nešto više od jedne godine u Semineru kao bolesna. Ruke su joj redovito bile zaposlene kačkanjem lijepih mustri koje nije niti trebala gledati već ih je radila napamet.

Umrla je 4. prosinca 2020. od svojih višegodišnjih zdravstvenih tegoba. Bilo je to u jeku velike pandemije Covida-19, kada je većina sestara Kuće matice bila zahvaćena zarazom, a čitav samostan stavljen u strogu izolaciju. Na sprovod 7. prosinca 2020. mogao je ići samo svećenik i sestre iz zajednice Novi Goljak.

Neka primi Gospodin dušu s. M. Helene Čalušić u svoje kraljevstvo.

Počivala u miru Božjem!