Dobri Bog je u Badnje jutro pozvao s. Marijanu k sebi na božićnu gozbu. Ona se sveg života hranila Riječju i Kruhom sa stola Gospodnjega. Vjerujemo da već sada uživa ono čemu se za života nadala.

S. Marijana, krsnim imenom Terezija, rođena je 3. ožujka 1928. godine u Bednji od oca Antuna Podoreški i majke Stane rođene Kolačko. Istog je dana krštena u bednjanskoj Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Dobri roditelji usadili su klicu vjere u svoju djecu te su dvije kćeri željele više od prosječnog kršćanskog života, ostvarujući to u redovničkom zvanju. Odrastanje u katoličkoj obitelji bilo je temelj zvanja s. Marijane, a obitelj je Družbi sestra milosrdnica dala još jednu redovnicu, s. Aventinu, koja je 2019. godine preminula u dalekoj Argentini.

Kad se s. Marijana, 1952. godine, prijavila u Samostan sestara milosrdnica u molbi za prijem među ostalim piše: »Molila sam se Presvetom Srcu Isusovu da me ono savjetuje i što sam više molila tim sam više dobivala čvršću želju da stupim u redovnički stalež«.

I Bog je uslišao njezinu želju. Iste godine primljena je u postulaturu i započela pripravu za redovnički život. Radovala se redovničkom odijelu ali istodobno se trudila shvatiti duh redovničkog života sa sviješću da Bog od nje traži potpunu žrtvu, koja nije izostala u njezinu životu.

Bila je krhke konstrukcije i podložna bolestima od svoje mladosti, ali to nije bila zapreka da bude savjesna i odgovorna u povjerenim dužnostima i vršenju dnevnog reda, uvijek spremna pomoći drugima. U slabu tijelu živio je čvrst i postojan duh spreman vršiti volju Božju, prinoseći se svakodnevno Gospodinu i prihvaćajući sve što Bog pošalje.

Prve svete zavjete položila je s. Marijana 1954., a doživotne zavjete 1960. godine te vjerno služila Bogu sveg svog života. Unatoč čestim pobolijevanjima sačuvala je vedrinu duha. Savjesno je vršila svoje zavjete, a pobožnosti obavljala revno, svjesna da je točnost i čestitost odlika redovnice koja ljubi Boga. Sitna i živahna, okretna i dosjetljiva svagdje se našla kao ispružena ruka na pomoć, a zbog svoje duhovitosti, otvorenosti i neustrašivosti lijepo je bila prihvaćena u zajednici. Odlikovala se bistrinom uma kod učenja i obavljanja poslova te požrtvovnošću, marljivošću i točnošću.

Koliko je s. Marijana voljela svoje zvanje svjedoče riječi zapisane u molbi da smije položiti doživotne svete zavjete: »Zahvaljujem dobrom Bogu za milost koju mi je udijelio pozvavši me u redovnički stalež. Istina, pohodio me je vrlo

osjetljivim križem, kad mi je poslao bolest, ali ne zato da me odbaci od sebe, nego da me po bolima tim jače privine k sebi. Nadam se da će mi On koji je svemoguć povratiti žuđeno zdravlje te da ću moći opet raditi u svojoj dragoj Družbi, Njemu na slavu«. Očito je Gospodin čuo molbu te dobre duše te joj podario zdravlje i dug život u kojem je učinila puno dobra. Mnogi je pamte po dosjetljivoj ljubavi koja uvijek pronalazi putove do bližnjega. Neka joj Gospodin bude nagrada!

U teškim danima i u nevoljama, s. Marijana je svoj pogled upravljala na križ Isusa Krista i iz njega crpila snagu. Svoju dušu hranila je Božjom riječju i kruhom života te nikada nije izgubila vjeru u život, povjerenje u ljude i u providnost Božju koja joj je pomogla da ostvari život u skladu s Njegovom svetom voljom.

U poslušnosti poglavarima prihvaćala je svoje dužnosti od 1954. godine kad je položila prve redovničke zavjete tražeći do posljednjeg trenutka što još može učiniti da bi bila korisna. Svoje redovničko služenje započela je u samostanskoj kuhinji u Kući matici, a odlaskom u Zlatar 1958. godine suočila se s bolešću koju je, kako sama kaže, prihvatila kao put približavanja k Bogu. Od 1958. do 1964. godine uglavnom je u bila šivaonici u Zagrebu i Zemunu. Od 1977. do 2004. godine, uz druge obveze, preuzima brigu za kapelu i blagovaonicu u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, gdje je ostavila trag brižljive, savjesne i radosne redovnice. Dolaskom u Kuću maticu posvećuje se pečenju hostija i šivanju sa željom da prema mogućnostima bude korisna u svojoj zajednici.

Molimo za s. Marijanu da oslobođena ljudskih slabosti, po Božjem milosrđu bude oprana na izvorima vječnog života, zaogrnuta plaštem spasenja i obasjana svjetlom božićnog otajstva. Neka uživa radost blaženog zajedništva za svu vječnost!

Počivala u miru!