U samostanskoj crkvi sv. Vinka, u Frankopanskoj ulici, svake se godine radosno slavi svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije dušom i tijelom u nebo. Ta se radost u zajednici sestara milosrdnica uvijek posebno osjeća u svečanim zavjetovanjima novih članica zagrebačke Provincije Bezgrješnog Začeća BDM.

Pandemija i posljedice potresâ iz 2020. godine ostavili su tragove kako na zidovima građevina tako na dušama vjernika i sestarske zajednice. Crkve sv. Vinka stradala je poput zagrebačke katedrale i drugih crkava u Zagrebu i okolici. Obnovljena je s nešto izmijenjenim izgledu te 3. srpnja 2022. godine blagoslovljena i otvorena za liturgijska slavlja. Ove godine slavlja su zavjetovanja sestara nažalost izostala, ali na jutarnjem euharistijskom slavlju u 7:00 sati obilježeni su jubileji sestara od kojih neke zbog bolesti ili svakodnevnih dužnosti nisu mogle dijeliti to zajedništvo u samostanskoj crkvi u kojoj su izrekle neopozivi DA Gospodinu.

Svoj dijamantni jubilej 60. obljetnice zavjeta proslavile su: s. Leonila Vulje, s. M. Beata Gregurić, s. M. Agneta Sakač, s. M. Ljerka Podoreški, s. M. Antima Žganec, s. Amalija Kišur i s. M. Suzana Aga.

Zlatni jubilej 50. obljetnicu zavjeta proslavile su: s. Martina Ivkić, s. Renata Babić, s. Želimira Mikulan, s. M. Paula Kljajić, s. M. Rozalija Kramarić i s. M. Velimira Nikolić.

Srebrni jubilej 25. obljetnicu zavjeta proslavile su: s. M. Paulina Pirš i s. M. Klara Šipek.

Najstarija članica Provincije s. M. Magdalena Mrzljak obilježila je 75. obljetnicu zavjeta. Unatoč teretu godina i tjelesne slabosti ona ustrajno pred Svetohraništem vjerno prinosi Bogu svoje molitve za dobro Družbe i hrvatskog naroda. Međutim, svaka je sestra svoju obljetnicu zavjetovanja proživljavala na svoj način u zahvalnosti za poziv, za snagu u hodu tijekom godina darovanih Gospodinu.

Nakon svečane Jutarnje u čast Gospi na nebo uznesenoj, misno slavlje predvodio je prečasni Franjo Jačmenica, rektor Samostanske crkve sv. Vinka. Na početku Mise sestarski zbor je otpjevao uvodnu pjesmu: »Na nebu se pokaza znamenje veliko…«, a Rektor je u uvodu u euharistijsko slavlje naglasio da je vjernički puk istočnog i zapadnog obreda oduvijek slavio Mariju na nebu uznesenu, a dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebu proglasio je papa Pio XII. na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga 1950. godine.

Prvo misno čitanje pročitala je s. M. Paula Kljajić, zlatna jubilarka. Psalam su otpjevale s. M. Vlasta Tkalec i s. M. Vjenceslava Kosanović, a drugo čitanje pročitala je s. M. Paulina Pirš, srebrna jubilarka. 

Zbor sestra skladnim je pjevanjem pratio liturgijska čitanja koja su ispunjala duše dionika euharistijskog slavlja. »Žena zaodjenuta suncem« zauzela je svoje mjesto navještavajući »spasenje i snagu i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!«, a u susretu dviju žena u pročitanom evanđeoskom odlomku po sv. Luki dogodio se susret Života i života iz kojeg je iznjedren Marijin »Veliča« što ga Crkva svake večeri ponavlja u molitvi Časoslova. Iz toga klija snaga za vjernički i redovnički život sestara milosrdnica koje unatoč teškoćama izvana i iznutra ustraju i slave svoje jubileje u zahvalnosti Onomu koji poziva i šalje i Onoj koja mudro poučava i vodi k svome Sinu.

Nakon naviještenoga Evanđelja Rektor je održao prigodnu homiliju, naglasivši da je Marija u svom Nazaretu živjela poput svake druge žene onog doba, kao brižljiva kućanica i majka obitelji. Ono što je bila u svakodnevnom životu bila je i pred Gospodinom. Svoj DA Gospodinu što ga je izrekla u punini vjere kojom je prihvaćala sve što je Gospodin od nje tražio. Marijina veličina nije u slavnom porijeklu i društvenom statusu nego u predanju Bogu, a njezin životni put bio je zaista težak. Samo je u vjeri imala snage nositi sve što joj je život donosio uz njezina Sina, našeg Spasitelja, sudjelujući s Njime u našem spasenju.

Primijenivši te misli na sestre jubilarke Rektor ih je pozvao da poput Marije baš na mjestima gdje žive i služe Gospodinu pronalaze smisao svoga života. Posjetio ih da su i one bile male i neznatne, ali Gospodin uvijek rado gleda na neznatnost svojih službenica koje poziva na velika djela. I one su izrekle svoj »Evo me!« Gospodinu. Bilo je to prije 25, 50 ili 60 godina, svejedno je, ali jubilej je uvijek poziv na zahvalnost za prijeđeni put i poticaj da se nastavi činiti ono što Bog od svojih odabranika traži. Jednako je tako i sa svim drugim obljetnicama, bila to 75. ili 1. ili 42. godišnjica zavjetovanja. Važno je da se Bogu služi u živoj vjeri i uvijek u novom zanosu.

Molitvu vjernika izrekla je s. Ivana Mikotić, povjerivši Gospodinu u ime okupljen zajednice Crkvu, Družbu i hrvatski narod. Posebnom motivom je zazvala Božji blagoslov za sestre jubilarke. Na prikazanje zbor je Majci bez ljage i slavi njezina puka otpjevao: »Sva si lijepa, o Marijo!«.

Poput košuta što žude za izvor vodom sestre su primivši sveto Tijelo Kristovo osnažile duh za stolom Tijela i Krvi njegove. Potom su se, nakon preporuke sv. Vinku u pjesmi Oče svih sirota…, uputile u prilagođenu blagovaonicu da nastave slavljeu zajedništvu s jubilarkama i spomenu na obljetnice svojih zavjeta. Pred sestrama je dan posvećen nebeskoj Majci Mariji na nebo uznesenoj i mogućnost da se u nekom Marijinom svetištu pridruže puku koji odano štuje Gospu moleći njezinu obranu i zaštitu za Crkvu, Domovinu i hrvatski narod.

Slijedimo Mariju i nećemo zalutati. Molimo Mariju i naći ćemo mir. Neka nas ona čuva, vodi i hrabri na putu da sretno stignemo do cilja.