Osnivanje Provincija Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb

1932. godine Družba sestara milosrdnica brojila je oko dvije tisuće članica, otvorila oko 110 podružnica i djelovala na području dvadesetak biskupija. Zbog velikog broja članica i razgranate djelatnosti bilo je potrebno podijeliti Družbu na provincije. Te su godine, odobrenjem  Svete Stolice, osnovane tri provincije.

Sve tri novoosnovane provincije stavljene su pod zaštitu Blažene Djevice Marije.

Zagrebačka provincija Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog osnovana je 8. prosinca 1932. godine i stavljena pod zaštitu Blažene Djevice Marije bez grijeha začete. Toga dana proglašeno je i prvo Provincijalno vijeće na čelu s prvom provincijalnom glavaricom s. Liliozom Triplat. Provincija je tada brojila 1300 sestara u osamdeset i devet kuća. Toga se dana slavi Dan Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb. Svake se godine na Dan svoje Provincije sestre molitvom posvećuju Bezgrješnoj.

Značajne osobe iz povijesti Provincije

SESTRA BERNARDINA FRANJKA HORVAT

Gotovo nepoznata u povijesti hrvatske književnosti (pogotovo neopravdano prešućivana i u svijetu dječje književnosti) koja je pored redovničke dužnosti bila uzorna odgojiteljica i profesorica, a uz sve te poslove što ih je marljivo obavljala, bavila se i književnim stvaralaštvom pišući, navlastito za djecu, pjesme i priče, a s posebnim uspjehom dramske komade – igrokaze. U njezinim djelima, najčešće motiviranim biblijskim sadržajem, koje duboko proživljava i iskreno iznosi s očitim umjetničkim darom, osobita je vrijednost jezik, potpuno čist i prirodan, živ, gibak i melodičan i “stil lagan kao povjetarac, dikcija čista kao kristal, a poante joj bijahu azurno vedre”.

Posve predana redovničkim obvezama, vrlo angažirana u odgoju i obrazovanju mladih, ne odbijajući ni česte “narudžbe” za pisanje pjesama, priča i igrokaza u različitim prigodama, istodobno pišući i po nalogu vlastite stvaralačke inspiracije, te uz neizmjerno sebedarivanje bližnjima, a ionako krha, shrvana teškom bolesti tuberkuloze, umire u 33. godini.

 

Družba sestara milosrdnica ponosna je na dvije iznimno talentirane umjetnice, akademske slikarice.

To su: sestra Lambertina Grgec i sestra Ivana Berhmana Šimeta . Obje su studirale umjetnost u Beču, Beogradu i Umjetničku Akademiju u Zagrebu.

 

SESTRA LAMBERTINA GRGEC ( 1907. – 1954. )

-rođena 3. 3. 1907. u Batinskim Konacima (Kalinovac)

-umrla 12.8. 1954. u Dubrovniku

Nakon položenih zavjeta, sestra Lambertina pošla je u slikarsku školu u Beč, odatle u Sofiju pa u Beograd. Napokon je primljena i na Likovnu akademiju u Zagrebu. Uz Likovnu akademiju, položila je ispite iz pedagogije i njemačkog te se tako osposobila za profesoricu. Godine 1941. počinje svoj rad u samostanskoj preparandiji. Ona je kao nastavnica budila u mladima ljubav prema slikarstvu, te otkrivala i razvijala u njima talente. Mnogi su javni nastupi i izložbe potvrda takvoga njenog rada. Iako je žudjela da se potpuno posveti slikarstvu u svom ateljeu, potrebe samostana i Crkve bile su primarne i mnogobrojne. Od 1945. sve do svoje smrti radi sve: od slika manjih dimenzija do zidnih slika, ukrašavanje liturgijskog ruha, zastava i  tabernakula, radi jaslice za samostan (koje su održane do danas). Radila je na poziv svećenika, redovnika i redovnica u Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, Labinu i mnogim drugim gradovima. Njezina djela obuhvaćaju područja slikarstva, modeliranja, a najviše primjenjene umjetnosti i dizajna na kojem je radila većinu svog vremena( uskrsna jaja, spomen sličice, oglasi, programi, plakati, drvene figurice itd.). Neke njezine  uljane slike ukrašavaju naše samostane, a neke se čuvaju u samostanskom muzeju .

 

SESTRA IVANA BERHMANA ŠIMETA (1912. – 1997. )

-rođena 16. 3. 1912. u Pitomači

-umrla 9. 11. 1997. u Zagrebu

Nakon završene gimnazije i učiteljske škole, sestra Ivana Berhmana počinje raditi kao učiteljica na osnovnoj školi u Sarajevu. Tu su brzo otkrili njezin umjetnički dar za slikanje i naročitu sposobnost za portretiranje. Da bi se taj Božji dar i sposobnost dalje razvili, poglavari su je poslali na studij likovne umjetnosti. Najprije je studirala na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, zatim u Beču i Beogradu. Po završetku studija radila je kao profesor crtanja u našoj gimnaziji na Savskoj cesti. Nasilnim prekidom rada sestara u školama i ona je morala napustiti svoj uspješni i omiljeli rad (1946.). Poslije toga bila je još nekoliko godina profesor umjetnosti i crtanja u Interdijecezanskoj školi(sjemeništu) na Šalati i na Marianumu. Kad se povukla i našla svoj samostanski mir njezina umjetnost je došla još više do izražaja, a naročito u portretima. Portretirala je mnogo znamenitih osoba svojega vremena: biskupe, monsinjore, redovničke poglavare i dr. Promatrajući te portrete čini se kao da je ta osoba živa pred očima. Nažalost, svi su ti portreti otišli osobama koje su prikazivali i malo se toga sačuvalo. Ima samo nekoliko portreta pojedinih sestara. Neke slike čuvaju se u samostanskom muzeju, a slike svetaca ukrašavaju neke naše samostane. Osim portreta s. Ivana Berhmana je umjetnički izrađivala božićne jaslice. Također je izradila nacrt Gospine špilje u samostanskom vrtu. Poučavala je mlađe sestre u crtanju i slikanju, a bila je i savjetnica mnogim umjetnicima kod izrada zidnih slika po Crkvama.

Zahvalne smo Gospodinu za darove i milosti kojima ih je obasuo.

 

Družba sestara milosrdnica od samih početaka svoga djelovanja u Hrvatskoj njeguje crkvenu glazbu. Već 1845. samostan dobiva prve orgulje i prvu sestru orguljašicu. Od 1848. do 1906. godine izmjenjuju se sestre orguljašice, uglavnom Nijemice, koje su ujedno bile nastavnice glazbe i pjevanja u samostanskim školama. U svom radu one uvode crkvene skladbe pretežno njemačkih autora. 1906. godine Kuća matica nabavlja nove orgulje te se od tada sestre glazbenice stručno osposobljavaju u Zagrebu. Više sestara završilo je solo-pjevanje, glasovir te orgulje na Muzičkoj akademiji, no posebno su se istakle s. Lujza Kozinović i s. M. Tarzicija Fosić koje su se kao svestrane glazbenice okušale na raznim poljima, od pedagoškog do skladateljskog rada te su crkvenu glazbenu literaturu obogatile misama, motetima te pučkim popijevkama u hrvatskom duhu.

 

S. LUJZA KOZINOVIĆ

S. Lujza Kozinović rođena je 20. ožujka 1897. u Slimenima kod Travnika u obitelji s desetero djece. Još kao dijete pokazivala je veliku glazbenu nadarenost pa je već s pet godina svirala harmoniku. 1914. upisala je Učiteljsku školu sestara milosrdnica u Zagrebu. Glasovir je učila kod s. Cecilijane Kobal da bi je već godinu dana kasnije kao vrlo nadarenu učenicu preuzeo prof. Franjo Dugan na Muzičkoj akademiji. 1922. diplomirala je orgulje, a 1923. kompoziciju kod Dugana. 1924. diplomirala je i solo-pjevanje kod prof. Nade Eder-Bertić.

Djelovala je širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao vrstan pedagog poučavajući glazbenu teoriju, glasovir i pjevanje: u Banja Luci, Sarajevu, Novoj Gradiški te u Zagrebu u gimnaziji sestara milosrdnica u Savskoj cesti, a zatim i u Učiteljskoj školi u Gundulićevoj ulici. Također je vodila zbor sestara u samostanskoj crkvi sv. Vinka Paulskoga u Frankopanskoj ulici te je s njime uz redovito liturgijsko pjevanje ostvarila zamjetan broj nastupa na mnogim gradskim pozornicama, poput HNK-a i Glazbenog zavoda.

Kao skladateljica stvorila je znatan broj skladbi: 15 misa, oko 50 moteta, nekoliko psalama, oko 50 popijevaka, jedan gudački kvartet, litanije te mnoštvo prigodnih skladbi za potrebe samostana i škole. Također je izdala pjesmaricu za pučku školu, sastavljenu od obrade pučkih napjeva. Posljednjih je godina unatoč sve slabijem vidu prema svojim mogućnostima pomagala studenticama glazbe, svirala napamet ono što je nosila u sebi te je čak i skladala, diktirajući svoje skladbe mlađim sestrama koje bi ih zapisivale. Umrla je u Zagrebu 3. listopada 1975.

 

S. MARIJA TARZICIJA FOSIĆ

Sestra Marija Tarzicija Fosić rođena je 7. listopada 1895. u Molvama u Podravini. Najprije je učila glasovir, a zatim violinu i orgulje kod s. Cecilijane Kobal, a potom orgulje i kompoziciju kod Franje Dugana starijeg te solo-pjevanje kod Nade Eder-Bertić. 1924. godine diplomirala je na Muzičkoj akademiji na današnjem VIII. odjelu kao profesorica glazbe za srednju školu.

Nakon studija s. Tarzicija je 30 godina radila kao profesorica glazbe na Ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica te na Ženskoj realnoj gimnaziji u Savskoj ulici u Zagrebu.

Nakon što je 1945. godine sestrama onemogućen daljni pedagoški rad u školama, glazbeno djelovanje s. Tarzicije ograničava se na vođenje zbora i sviranje orgulja, i to u Kući matici u Zagrebu, zatim u Sarajevu od 1947. do 1949., potom kraće vrijeme u Molvama, Gradecu i Zlarinu te konačno u Osijeku od 1951. do 1958. gdje je 11. studenoga i preminula.

Skladateljski opus s. Tarzicije, uz nekoliko instrumentalnih djela (Preludij za orgulje, 2 ronda za glasovir i četiri gudačka kvarteta), uglavnom se sastoji od vokalnih, pretežno zborskih djela uz orguljsku pratnju. Sačuvane su 4 mise, oko 20 moteta, 2 litanije, velik broj liturgijskih popijevaka te prigodnih čestitnih pjesama. Radeći s mladima u Učiteljskoj školi za brojne je prigode za njih skladala samostalne kompozicije kao i napjeve u okviru igrokaza.