Duhovna obnova održana je 21. veljače 2026. godine u Kući matici sestara milosrdnica u Zagrebu. Organizatorica duhovne obnove bila je s. Marina Pintar, moja prof. vjeronauka, a uz nju voditeljica obnove bila je s. M. Karla Ivančić i pomagala joj je s. Ivana Mikotić.

Duhovna obnova počela je oko 10 sati ujutro. Prisustvovale su učenice 1. i 2. razreda Škole za medicinske sestre Mlinarska u Zagrebu. Sestre su nas primile toplom dobrodošlicom i tako započele obnovu. Kroz igru ​​upoznavanja, prezentaciju, osobna iskustva i razgovor raspravljale smo i doznale više o sebi i našem odnosu s Bogom. Oko 13 sati imale smo ukusan ručak koji su sestre pripremile za nas. Prije ručka obišle smo crkvu sv. Vinka Paulskoga, gdje su nam sestre pokazale razne relikvije koje crkva posjeduje. Nakon ručka naučile smo izraditi krunice koje smo mogle ponijeti doma našim voljenima. Nakon izrade krunica svaka je od nas ispisala molitvu koju smo potom čitale tijekom klanjanja.
Meni je osobno ova duhovna obnova bila potrebna da ponovno preispitam svoj odnos s Bogom. Upoznala sam mnogo novih djevojaka s kojima sam molila, a najljepši dio obnove bilo je klanjanje. Uz prisutnosti Boga čitale smo svoje molitve i pjevale. Najveća zahvalnost sestrama: s. Marini, s. Karli i s. Ivani što su se potrudile i omogućile nam tako lijepo iskustvo.

Ana Djurić, 2.b

Duhovna obnova bila je održana za učenice Škole za medicinske sestre, Mlinarska, čija sam ja bivša učenica. Naime, iako sam se na polugodištu prebacila u drugu školu sa s. Marinom ostala sam u kontaktu, i tako sudjelovala u duhovnoj obnovi. To nam samo dokazuje da su ponekad najvrjedniji putokazi u našem životu ljudi koje sretnemo Božjom voljom. Svako naše iskustvo bilo je nečemu namijenjeno, a moje upisivanje u Školu za medicinsku sestre  Mlinarska svakako je imalo smisla. Susret sa s. Marinom bio je tek početak jednoga lijepoga poznanstva, unatoč promjenama i odlasku u drugu sredinu i školu. Duhovna obnova kojoj sam prisustvovala bila je prekrasna, ispunjena radošću i osjećajem prihvaćenosti. Donijela mi je nova poznanstava, ali vratila pažnju na ono najbitnije što  jest odnos s Bogom i moj život u vjeri, u tišini, molitvi i razgovoru. Prijateljstva započeta u vjeri imaju posebnu nit koja se nikada ne prekida, bez obzira na to kamo nas život odvede. A meni je taj primjer upravo moje poznanstvo  sa s. Marinom koja je uvijek tu prisutna, spremna pomoći, i razgovarati…  Sve u svemu prekrasno iskustvo vrijedno odazivanja i sudjelovanja. Svaka prilika za biti bliže dragom Bogu je dobro došla. To je neizrecivo, neizmjerno.

Marija Karamatić, 1.r