Družba sestara milosrdnica
sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Povijest Provincije
Sjedište Provincijalne uprave i većina članica Provincije nalazi se u Samostanu sv. Vinka u Zagrebu, današnjoj Kući matici, koji je građen od 1842. do 1846. godine za prvih šest sestara milosrdnica koje dolaze 5. rujna 1845. godine iz Tirolske provincije s Kućom maticom u Zamsu i Innsbrucku na poziv kardinala Jurja Haulika, prvog zagrebačkog nadbiskupa, graditelja i utemeljitelja zagrebačkog samostana sestara milosrdnica.
Posveta crkve sv. Vinka, koja je središnji dio samostana, bila je 14. travnja 1846. godine kao i blagoslov sestara i samostana te se taj dan još naziva „svečano ustoličenje sestara milosrdnica u Zagrebu“ premda su sestre čim su se smjestile počele s radom u školi otvorivši Žensku osnovnu školu u samostanu i s liječenjem prvih dvanaest bolesnica otvorivši bolnicu unutar samostana 1. siječnja 1846. godine.
Provincija pripada Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu koja postoji kao samostalna Družba od 22. listopada 1856. godine kada se osamostalila od Tirolske provincije i dobila svoju prvu vrhovnu poglavaricu s. Ivanu Krösbacher.
Družba zbog velikog broja sestara (oko 1300) i zajednica (89), a radi lakše organizacije i upravljanja počinje osnivati Provincije od 1932. godine te ih danas ima šest: Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb, Provincija Navještenja Gospodinova – Split, Provincija Majke Dobrog Savjeta – Rijeka, Provincija Majke Divne – Sarajevo, Provincija Krista Kralja – Argentina, Provincija Marije Kraljice Mira – Paragvaj i jednu delegaturu: Delegatura Presvetih Srdaca Isusa i Marije – Rim.
Naša Provincija osnovana je 8. prosinca 1932. godine i stavljena pod zaštitu „Blažene Djevice Marije bez grijeha začete“ te danas ima tri ustanove i sedamnaest zajednica.
Na dan svog osnutka Provincija je svoj plodan apostolat vršila na razne načine: u prosvjetno-odgojnim radom na svim razinama (u školama, obdaništima, dječjim domovima i sirotištima), zdravstveno-karitativnim radom (u bolnicama, domovima za starije i nemoćne te ostalim socijalnim ustanovama), raznim djelatnostima unutar redovničke zajednice.
Nakon Drugog svjetskog rata život redovničkih zajednica poprima sasvim drugo lice. Oduzete su nam brojne škole i odgojne ustanove te velik dio imovine pa je sestrama bilo potpuno onemogućeno prosvjetno-odgojno djelovanje. Mnoge su tada ostale bez radnog mjesta, mnoge su morale svoje redovničko odijelo zamijeniti građanskim i zaposliti se u državnim ustanovama ili se uključiti isključivo samo u župski apostolat: katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja, uređivanje crkve i vođenje kućanstva svećenicima i redovnicima.
Iako je politička situacija bila vrlo nepovoljna, ipak je na brojne molbe roditelja godine 1975. otvoren u Kući matici u Zagrebu dječji vrtić. Djelovao je bez odobrenja državnih vlasti sve do 1995. godine. Danas je zakonski registriran kao Dječji vrtić „Sveti Vinko“ i sestre se brinu za stotinu djece. Zahvaljujući novim društvenim i političkim prilikama Družba obnavlja svoju prosvjetnu djelatnost i 1995. godine otvara Žensku opću gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu. Škola danas ima oko 320 učenica.
Provincija je, zahvaljujući dobrom Bogu i dobroti ljudi, posebno njemačkom caritasu Renovabis, 13. listopada 2007. godine otvorila Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica.
Tražeći nove oblike milosrdnog djelovanja u duhu svetog Vinka i potrebama vremena, Vrhovna uprava Družbe i Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb prepustila je veliko imanje i dvorac u Lovrečini kod Vrbovca na raspolaganje bivšim ovisnicima u zajednici Cenacolo.
Provincija prema najnovijoj statistici, ima 193 sestre s doživotnim zavjetima.
Djeluje na području Zagrebačke i Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške, Varaždinske, Bjelovarske i Sisačke biskupije, te izvan granica Hrvatske u: Bugarskoj, Kanadi i na Salomonskim Otocima.