Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu da ga obredno prikažu Bogu, a naša se Družba s ganućem spominje brojnih prinosa Gospodinu naših sestara, koje su tog dana polagale svoje redovničke zavjete.

Jutarnje misno slavlje predvodio je naš Rektor, koji svakog jutra izrekne poticajne misli za duhovni život sestara, ali ovo jutro bilo je posebno za svaku sestru i njezinu obnovu zavjeta izrečenu u žaru duše koja želi ljubiti Gospodina, kojemu se želi iznova prikazati u žaru svoje duše.

Jutarnja molitva povezala je duše sestara s Marijom i Isusom, kako pjeva dio himna: »Prinesi, Majko, Sinka svog, / Jedinca Oca vječnoga, /

Prinesi cijenu otkupnu, / Na spasenje svim ljudima«.

A upaljene svijeće nakon Jutarnje i njihov blagoslov unijele su u našu crkvu više svjetla koje je prodiralo u duše i pozivalo na posvećenje Gospodinu u potpunom predanju. Na kraju misnog slavlja Rektor je čestitao sestrama Dan posvećenog života te pozvao vjernike da se za njih mole kako bi radosno služile Gospodinu u sve dane života svoga.

Tijekom dana sestre su nastavile razmatrati poruku ovog divnog blagdana, od kojih će se neke pridružiti večernjem euharistijskom slavlju na nadbiskupijskoj razini, koje će na Dan posvećenog života predslaviti mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački, u crkvi Majke Božje Lurdske, u istoimenoj Župi.

Evanđelje dana vodi na s u jeruzalemski Hram da poslušamo riječi sv. Luke evanđelista: »Kad je prošlo vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospodnjem: , ›Svako muško novorođenče neka se posveti Gospodinu!’ i dadnu za žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, ‘par grlica ili dva golubića‹« (Lk 2, 22-24). Blažena se Djevica Marija prema Židovskom zakonu, kao i svaka porodilja, 41. dan pojavila Hramu da primi blagoslov.

U pratnji Josipovoj uputila se s djetetom Isusom u Hram, noseći kao žrtvu par grlica, žrtvu siromaha. Isusovo prikazanje u Hramu prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: »I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite« (Mal 3,1). Tko je mogao slutiti da će to sjajno proročanstvo biti ispunjeno tako skromno, jednostavno, gotovo nezapaženo? Ali sav će Isusov život na ovoj zemlji teći skrovito, u poniznosti i skromnosti. No, Isus je Svijetlo svijeta i Grad na gori koji osvjetljuje svu vječnost.

Starac Šimun, koji se zatekao u Hramu prepoznaje Mesiju te ga uzima u naručje izričući predivan hvalospjev što ga svakodnevno molimo u Povečerju: »Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela«, a Mariji proriče silno trpljenje: »Tebi će samoj mač probosti dušu«. I probadao je mač Marijinu dušu od bijega u Egipat sve do Kalvarije dok sudjelovala u djelu otkupljenja svoga Sina. Ali nada uskrsnuća lebdjela je nad njom u i najtamnijim časovima. Neka nam bude zagovornica i svjetlo na našem putu kad se noć spusti i oblaci postanu gusti, kad oluje prijete i kad neizvjesnost nagriza pouzdanje. 

Molimo vječnog Oca, čiji je Sin – »svjetlo na prosvjetljenje naroda« i »slava Izraelova«, na rukama svoje Majke Marije prikazan u hramu, da po zagovoru presvete Djevice usliši naše molitve, da nam bude ognjeni stup na stazama našega života i sigurnom nas rukom vodi prema vrhuncima. Neka nam On bude svjetlo koje raspršuje našu tamu i osposobljuje nas da Mu unatoč protivštinama služimo u čistoći, siromaštvu i poslušnosti na putovima milosrdne ljubavi te nam udijeli milost da se na kraju svoga života sjedinimo s Njime – vječnim Svjetlom. Neka naš život, posvećen Gospodinu na dobro bližnjih, postane trajan hvalospjev Njemu u neprestanom zahvaljivanju (usp. Devetnica).  

s.M.Ines Tutić