Sestra M. Silva (Agata) Kihas rođena je 24. listopada 1921. godine od oca Tome i majke Ane r. Gotal u Kaniškom Vrhovcu, općina Ivanec.

Sestra M. Silva je rođena u brojnoj katoličkoj obitelji. Kako su roditelji bili dobri i praktični vjernici, željeli su neko od svoje djece posvetiti Bogu. U obitelji se redovito zajednički molila sv. krunica koju su predmolila djeca. Budući da je cijela obitelj pripadala Kruničarskom društvu, i s. M. Silva je njegovala posebnu pobožnost prema nebeskoj Majci. Kao dijete redovito je išla u crkvu, a nakon Prve pričesti češće je pristupala Gospodnjem stolu. Još od daleke 1867. godine u Ivancu su sestre milosrdnice vodile školu koju je pohađala i naša s. M. Silva.

U svom životopisu ona piše: “U četvrtom razredu sam svaki dan poslije škole išla sa časnom sestrom učiteljicom u crkvu na poklon dragom Spasitelju. Nekoliko nâs bile smo revne u kićenju i spremanju crkve. Upravo smo se natjecale, koja će biti tako revna da nijednom ne izostane.“ Sestre su ih poticale na razmišljanje o Božjem pozivu i ljubavi prema Gospodinu. Živjela je tako u radosnom ozračju i u susretima sa sestrama nicala su brojna redovnička zvanja pa tako i njezino zvanje.

Tako je djevojčica Agata odlučila poći u samostan gdje je najprije polazila realnu gimnaziju. Uz znanje učvrstila je svoju vjeru, odgoj i kulturu. Završivši gimnaziju, 12. rujna 1940. godine nastavila je redovničku formaciju. Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1941., prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1946. godine.

Sestra M. Silva radila je kao činovnica u Traumatološkoj klinici i klinici Merkur, zatim u Školskoj poliklinici (Medulićeva 36) do umirovljenja 1977. godine. Nakon toga imenovana je prvom savjetnicom i zamjenicom kućne predstojnice. Godine 1981. imenovana je vrhovnom ekonomom i tu je službu vršila savjesno i odgovorno kroz dvanaest godina. Po završetku službe, godine 1993., samozatajno je radila na prikupljanju materijala za treću knjigu Povijesti Družbe.  Godine 2003. već narušena zdravlja smjestila se u prostore određene za starije i bolesne sestre, ali i tu je pomagala koliko su joj snage dopuštale. Kratko vrijeme bila je u bolesničkom krevetu gdje je strpljivo nosila križ nemoći i kao svijeća polako dogorjela za Gospodina.

Zahvaljujemo Gospodinu za život naše s. M. Silve. Neka joj Gospodin udijeli radosnu vječnost. Počivala u miru!