s. M. ZVJEZDANA (RUŽA) KRČALIĆ

Rođena 3. listopada 1950. u Prištini, Teslić, BiH

Umrla 2. lipnja 2025. u Zagrebu

Sestra M. Zvjezdana, Ruža Krčalić rođena je 3. listopada 1950. u Prištini kraj Teslića, župa Bežlja, u Bosni i Hercegovini, od oca Ilije i majke Mare, rođene Terzić. Prema svjedočanstvu ondašnjeg upravitelja župe Bežlja velečasnog Stanislava Božića, njezini roditelji bili su uzorni vjernici, aktivni u crkvi i besprijekorni, a u tom su duhu odgajali i svoju djecu.

Nakon pučkih misija koje su se održavale u župi, mala Ruža osjetila je Božji poziv i uputila molbu sestrama milosrdnicama da je prime u samostan. Tako je 2. kolovoza 1965. primljena u samostan u Požegi gdje završava osnovnu školu. Nakon toga odlazi u Zagreb u kandidaturu 31. kolovoza 1969. godine. U novicijat ulazi 14. kolovoza 1970. i dobiva redovničko ime s. M. Zvjezdana. Njezina odgojiteljica o njoj piše: „…talentirana je, bistra i ambiciozna. Svoje znanje zna prenijeti i na mlađe. Misli na druge, sama uviđa potrebu bližnjega. Na licu joj se čita mir i radost, a snagu za svladavanje teškoća nalazi pred tabernakulom.“

Prve redovničke zavjete položila je 25. kolovoza 1971., a doživotne na Veliku Gospu 1976. godine. Nakon polaganja privremenih zavjeta s. M. Zvjezdana pohađala je gimnaziju „Marianum“ koju je uspješno završila 1976. i upisala studij pedagogije i talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stečeno znanje prakticirala je na dužnostima koje je obavljala, kako u odgoju, tako i u Apostolskoj nuncijaturi u Beogradu i Zagrebu. Za svoga boravka u nuncijaturama vršila je i službu kućne poglavarice sve do 2017. kada je premještena u zajednicu na Novom Goljaku. Na Goljaku je ponovno vršila istu službu, a bila joj je povjerena i briga za djevojke u internatu. Voljela je sestre s kojima je živjela i koje su joj bile povjerene. Nije se štedjela ni kod kućanskih poslova.

Godine 2017. papa Franjo odlikovao ju je Križem Pro Ecclesia et Pontifice u znak zahvalnosti za njezino vjerno služenje Crkvi.

Sestra M. Zvjezdana zaista je bila duša molitve, odana Bogu i bližnjemu. Jednostavna, uslužna i osjetljiva za potrebe drugoga. Posebno je štovala Blaženu Djevicu Mariju i rado je molila svetu krunicu. Prema svjedočanstvu nekih sestara, znala je tješiti i ohrabrivati one koji bi joj povjerili svoje brige i teškoće. Svojim savjetima i duhovnom podrškom, mnogima je pomogla prevladati krize i nesigurnosti. Zračila je vedrinom i blagošću koju je prenosila svima s kojima se susretala.

Kao mlada sestra, u vrijeme studija, često je pohađala bolesnike po kućama, u staračkim domovima ili u bolnicama, a na to je poticala i mlađe sestre kojima je zaista u mnogočemu bila uzor i lijepi primjer.

U vrijeme Domovinskog rata puno je trpjela zbog progona svojih najmilijih. Nije ostajala ravnodušna za njihove potrebe, ali u svemu tome čitala je volju Božju kojoj je bila tako odana.

Sredinom rujna 2024. dolazi u Kuću maticu. Nakon što ju je teška bolest prikovala za krevet, na njezinu licu još se uvijek odražavao onaj specifični osmijeh kojim je osvajala i dijelila smirenost i radost svima oko sebe.

Svidjelo se Gospodinu pozvati ju k sebi. Nadamo se da ju je draga nebeska Majka, kojoj se trajno utjecala molitvom krunice, dopratila svome ljubljenom Sinu kojemu je s. M. Zvjezdana posvetila cijeli svoj život, rad, žrtve, molitve i djela ljubavi.

Draga naša s. M. Zvjezdana, kraj Vašega života kruna je ostvarenih želja – kako Božjih, tako i Vaših. Hvala Vam za vjerno i svjedočansko služenje, za sva dobra što ih je Gospodin preko Vas nesebično dijelio. Neka Vas Gospodin, kojemu ste toliko godina vjerno služili, zaogrne svojim milosrđem i nagradi Vas vječnom radosti gledanja svoga lica. U Isusu i Mariji uživajte vječni mir!