Sestra Marija Tarzicija Fosić rođena je 7. listopada 1895. u Molvama u Podravini. Najprije je učila glasovir, a zatim violinu i orgulje kod s. Cecilijane Kobal, a potom orgulje i kompoziciju kod Franje Dugana starijeg te solo-pjevanje kod Nade Eder-Bertić. 1924. godine diplomirala je na Muzičkoj akademiji na današnjem VIII. odjelu kao profesorica glazbe za srednju školu.

Nakon studija s. Tarzicija je 30 godina radila kao profesorica glazbe na Ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica te na Ženskoj realnoj gimnaziji u Savskoj ulici u Zagrebu.

Nakon što je 1945. godine sestrama onemogućen daljni pedagoški rad u školama, glazbeno djelovanje s. Tarzicije ograničava se na vođenje zbora i sviranje orgulja, i to u Kući matici u Zagrebu, zatim u Sarajevu od 1947. do 1949., potom kraće vrijeme u Molvama, Gradecu i Zlarinu te konačno u Osijeku od 1951. do 1958. gdje je 11. studenoga i preminula.

Skladateljski opus s. Tarzicije, uz nekoliko instrumentalnih djela (Preludij za orgulje, 2 ronda za glasovir i četiri gudačka kvarteta), uglavnom se sastoji od vokalnih, pretežno zborskih djela uz orguljsku pratnju. Sačuvane su 4 mise, oko 20 moteta, 2 litanije, velik broj liturgijskih popijevaka te prigodnih čestitnih pjesama. Radeći s mladima u Učiteljskoj školi za brojne je prigode za njih skladala samostalne kompozicije kao i napjeve u okviru igrokaza.

Za naše postojanje danas i općenito u svijetu zaslužno je dvoje naših utemeljitelja koji su slijedeći Božji  glas sjedinili svoje snage u zajedničku srž ljubavi prema Bogu i čovjeku te darovali, a ujedno i obznanili pomalo zaboravljenu činjenicu da je čovjek stvoren da živi i da se raduje u zajedništvu s Bogom i svojim bližnjem, i da svoje snage koje crpi od Boga daruje drugima.