s. MIRJAM (ANA) VRBAT

Rođena 14. listopada 1940. u Bijelom Brdu, Derventa, BiH

Umrla 1. lipnja 2025. u Zagrebu

Sestra Mirjam, Ana Vrbat rođena je 14. listopada 1940. u Bijelom Brdu kod Dervente, u Bosni i Hercegovini, od oca Ante i majke Emilije, rođene Jerković. Dijete je brojne kršćanske obitelji u kojoj je već u ranoj mladosti stekla mnoge dobre navike obiteljskog, vjerskog i moralnog života. U takvom ozračju moglo je pomalo dozrijevati i njezino redovničko zvanje.

U Družbu sestara milosrdnica stupila je 10. lipnja 1957. godine. Ulaskom u novicijat 15. kolovoza 1958. obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. Mirjam. Privremene zavjete položila je 16. kolovoza 1959., a doživotne 16. kolovoza 1964.

Nakon polaganja zavjeta kratko vrijeme bila je u praonici rublja u Kući matici i u Lužnici. Po povratku iz Lužnice, od 1963. povjerena joj je dužnost „šoferke“ budući da je, u ta davna vremena, bila među prvim sestrama koje su položile vozački ispit. Gotovo je cijeli svoj život provela na kotačima po svim mogućim mjestima i gradovima bivše države, a i Europe. Doista je bila izvrsna „šoferka“.

Sestra Mirjam bila je izuzetno vedre naravi i silno šaljiva, a i lijepo je pjevala. Samostanskom crkvom njezin je glas odjekivao posebnom ljepotom. Sve su je sestre voljele i rado su se s njom vozile. Jer, ići sa s. Mirjam, značilo je smijati se i veseliti cijelim putem. Bilo je svejedno ide li automobilom, kombijem ili kamionom kojim je prevozila krupne stvari, a i hranu za uzgoj životinja u Lužnici i Lovrečini. Teško je bilo puno puta utovarivati i istovarivati, ali ona je sve to radila s ljubavlju.

Od 1999. u dvorcu Lovrečina boravi Zajednica Cenacolo koja nije samo mjesto oporavka, već je škola života za sve one koji žele pronaći vlastito dostojanstvo, ozdravljenje rana, mir u srcu i radost življenja. Ta zajednica bila je na poseban način na srcu naše s. Mirjam. Ona je s dosjetljivom pažnjom i ljubavlju pratila potrebe zajednice te bi često, navraćajući po Providnosti, nešto u kombiju dovezla za zajednicu. Prepoznali su je kao anđela zajednice. Pratila ih je svojom molitvom i tihom prisutnošću, a iskreno se radovala gledajući kako se osmijeh polako vraća na lica onih koji su bili izgubili svaku nadu.

Kako je s. Mirjam bila osoba duboke pobožnosti, vožnja je uvijek bila prožeta molitvom, a osobito molitvom svete krunice. Duhovnost koju je njegovala, odražavala se i u njezinu pristupu poglavarima i svim sestrama. Uvijek je bila svima na usluzi. Jedna sestra svjedoči: „Bila je vesele naravi, osjetljive savjesti i uvijek spremna nasmijati druge oko sebe i priteći u pomoć svakome. Nikad je nisam čula reći: „ja sad ne mogu, teško mi je, sutra ću…“ bio dan ili noć, na svaki poziv odazvala se bez prigovaranja. No, nije bila samo u akciji, puno je molila i poticala sestre na molitvu i na poslušnost poglavarima.“

Doista je vozila i sve ostalo radila s ljubavlju! Zbog brojnih obveza, rijetko je mogla biti na zajedničkom dnevnom redu, ali kad se vraćala u samostan, i nakon mnoštva prijeđenih kilometara, uvijek ju je čekalo njezino mjesto na koru samostanske crkve. Gotovo se nikada nije tužila na umor. Molitva joj je bila snaga od jutra do večeri. Sve njezino djelovanje bilo je protkano molitvom. Rado je molila, a posebno za svoju provinciju i cijelu Družbu koju je voljela svim srcem i cijelim svojim bićem.

Samo su Gospodinu bile poznate sve žrtve, napori i molitve koje je svaki dan stavljala na oltar svoga božanskog Zaručnika.

I nakon što joj se zdravlje pomalo počelo narušavati i dalje je, tako oslabljena, bila na usluzi svakoj sestri. Istrošena u služenju Gospodinu i bližnjima, teško se oprostila od svoje životne uloge. U kolovozu 2020., već pomalo oslabljenih snaga, ali čvrste volje, uključila se u dežurstvo na telefonskoj centrali naše Frankopanske porte, jer ima li što ljepše nego staviti se na raspolaganje Gospodinu do posljednjih snaga?!

I tako iznemogla i bolesna došla je u kućnu bolnicu gdje je u molitvi, žrtvi i predanju u volju Božju provela svoje posljednje dane.

Gospodin je pokucao na njezina vrata i odveo ju je tamo gdje će sa svim izabranima uživati njegovu slavu kroz svu vječnost.

Draga naša s. Mirjam, u svjetlu uskrsloga Krista uživajte u Očevu domu za kojim ste cijelim svojim bićem čeznuli. S anđelima pjevajte pjesme radosnice kako ste ih na zemlji pjevali. Neka Vaš život i primjer ostanu i za nas putokaz prema Gospodinu kojemu sve živi i kojemu i mi idemo u susret.

Neka Vas Gospodin, koji sve vidi i nikome ne ostaje dužan, nagradi vječnom srećom uživanja u slavi njegova kraljevstva ljubavi i mira gdje nema ni tuge, ni jauka, ni boli. Počivali u miru Božjem!