Proslavi je prethodila trodnevna priprava u koju se uključila mladost privržena vinkovskoj karizmi i posebnom štovanju Gospe od Čudotvorne medaljice. Zbog toga se osjećalo neko nježnije ozračje, poput šuštanja Gospina plašta prigodom ukazanja Majke Božje mladoj novakinji Katarini Labuoré 27. studenoga 1830. godine, u Kapeli Rue du Bac, u Matičnoj kući sestara milosrdnica u Parizu. Sudjelovao je također velik broj vjernika koji se u samostanskoj crkvi redovito okupljaju na euharistijska slavlja.

Misna slavlja predvodili su svećenici na službi u crkvi sv. Vinka, preč. Franjo Jačmenica, rektor crkve i dr. Anton Tamarut. Oni već pomalo žive Vinkovu karizmu, imajući uvijek otvoreno srce za duhovne potrebe sestara i vjernika koji se okupljaju u samostanskoj crkvi. Vođeni nadahnućem sv. Katarine, koja je u tišini do smrti čuvala tajnu svoga izabranja da primi i posreduje poruku Marijine majčinske ljubavi, u svojim su propovijedima potaknuli na nasljedovanje njezine poniznosti i vjernosti.

U predmoljenje krunice uključile su se nakon Večernje molitve djevojke iz ženskog »Doma Blažene Djevice Marije od Čudotvorne Medaljice« iz Frankopanske i podružnice istoga s Novog Goljaka pod vodstvom s. Suzane Knjeginić, koje su meditativno predmolile Gospinu Krunicu 24. studenoga, dok su 25. studenoga predmolile sestre, a 26. studenoga s. M. Vlasta s. M. Agnezija, zadužene za djevojke u Frankopanskoj. Na sam blagdan s. Marija Zrno je prije svete Mise posredovala glazbeno-meditativni program o sv. Katarini Labouré i Čudotvornoj medaljici.

Tijekom trodnevnice u propovijedima je bilo riječi o Čudotvornoj medaljici, s njezinim licem i naličjem. Odjevena biblijsko-teološkim razmišljanjima na licu medaljice zasjala je Marija »kao Žena u svojoj ljepoti, moći i sjaju, kao ′Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda′, kao ona koja je sav svoj život darovala Bogu i na poseban način bila pridružena svome Sinu u njegovu djelu spasenja. Ona je bila s Isusom kod prvog njegova čuda u Kani Galilejskoj, pratila ga na križnom putu, stajala pod Križem kad je umirao i mrtvog ga primila u svoje krilo«, naglasio je propovjednik. Upravo to razmišljanje okreće Čudotvornu medaljicu na njezino naličje na kojem se nalazi veliko slovo M s križem te dva srca – Marijino, probodeno mačem i Isusovo, ovijeno trnjem. Poruka je jasna – Čudotvorna medaljica vodi nas k Mariji čije je srce radi nas probodeno, a Ona nas upućuje Isusu našem Spasitelju.

»Marija nam je dana da nas prati u svim našim mukama i nevoljama, da u nama budi vjeru u Isusa Krista te nas trajno opominje da činimo sve što nam On kaže. Ona nas potiče da unatoč teškoćama njegujemo zajedništvo i uzajamno poštovanje«, rekao je propovjednik. Zatim je nastavio razmišljanje o temi lijepoga što redovito traži žrtve i odricanja, naglasivši da »sve što ima lijepo lice ponekad ima hrapavo naličje isprepleteno čvorovima žrtava i samozataje. Ali da bi nešto ispalo lijepo traži se zajedništvo, svatko se treba nečega odreći«, zaključio je propovjednik. 

Na blagdan Blažene Djevice Marije Bezgrješne od Čudotvorne medaljice 27. studenoga bilo je posebno svečano. Primjer sv. Katarine Labouré, te tihe i ponizne redovnice, svake godine iznova oživljuje poziv na prihvaćanje i širenje Čudotvorne medaljice, koju je Gospa preko sv. Katarine povjerila Vinkovskoj obitelji. Svatko se rado prisjeti osobnih iskustava milosnih uslišanja po Čudotvornoj medaljici primljenih od Majke Božje, u čije majčinske ruke sestre i brojni vjernici rado polažu svoje vremenite i duhovne potrebe.

Neka nas dobri Bog, koji nam je u Bezgrješnoj Djevici Mariji dao divan primjer vjernosti i poniznosti, prodahne svojom milošću da svoj život usklađujemo prema dostojanstvu što smo od Njega na krštenjem primili. Nastojmo na ovozemaljskom proputovanju življe kročiti u vjeri te jednom zavrijedimo s Djevicom Bezgrješnom slaviti Oca nebeskoga. Rado i često molimo: O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!