U ponedjeljak 22. lipnja 2026., kod jame Jazovka na Žumberačkom gorju održana je komemoracija za žrtve partizanskih zločina, od kojih je 814 ekshumirano upravo na ovom mjestu. Sv. misu zadušnicu predslavio je mons. Marko Kovač, pomoćni biskup zagrebački.
Na sv. misi zadušnici bila je prisutna s. M. Jelena Ikić, vrhovna poglavarica naše Družbe, zajedno sa članicama svojeg vijeća:  s. Marinom Pintar, zamjenicom, i s. Katarinom Nekić, savjetnicom i tajnicom, kao i s. Benedikta Kunić, provincijalna poglavarica,  s. M. Emanuela Barinja, provincijalna savjetnica i tajnica, te  još nekoliko naših sestara iz Kuće matice, kao i s. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i njezine susestre.
Program je započeo usponom do Jazovke uz molitvu krunice i pjesmu. U prigodnoj homiliji tijekom svete mise biskup Kovač zastao je nad stvarnošću jame, koja je u svojoj dugoj prošlosti nastajanja i skrovitosti u jednom trenutku postala svjedokom ljudske mržnje i zla. Jama je trebala skrivati istinu, no ona ju je istodobno čuvala. Iako je žrtvama nasilno oduzeto svako dostojanstvo, ime i sjećanje, dostojanstvo djece Božje nije im se moglo oduzeti. Njihove kosti bile su predodređene da budu znak za budućnost. „Ono što čovjek skriva, Bog pamti, ono što čovjek želi izbrisati, Bog upisuje u dlan svoje ruke.“ Biskup je naglasio da je jedini lijek za rane, koje još uvijek krvare u srcima ljudi, obitelji i naroda, istina koja se otkriva u ljubavi. Pozvao je na molitvu za žrtve, njihove obitelji, domovinu, ali i za počinitelje, kako bi Božji dar oprosta svima pomogao da se živi u istini, vjeri i nadi.

Naše sestre svake godine sudjeluju u molitvenoj koloni sjećanja i sv. misi zadušnici za nevino stradale i pogubljene u jami Jazovka. Među ranjenicima i bolesnicima ubijene su i u jamu bačene tri sestre milosrdnice: s. Lipharda (Josipa) Horvat, s. Geralda (Ana) Jakob i s. Konstantina (Ruža/Roza) Mesar, za njih je započeo proces proglašenja blaženima. Nedužno stradale sestre odvezene su zajedno s ranjenicima noću u 2 sata, nakon ulaska partizana u Zagreb, u svibnju 1945. godine. Sestre su radile u bolnici za umobolne u Vrapču, današnjoj Klinici za psihijatriju “Vrapče”.