preminula 3. listopada 2011.
s. Vjera, Štefanija Posavec – Tomašek
Sestra Vjera, Štefanija Posavec – Tomašek rođena je 8. siječnja 1928. god. u mjestu Bikovec kod Ivanca, od oca Stjepana i majke Dragice r. Vrbanec. Krštena je u župnoj crkvi u Maruševcu. Štefanija je bila najstarija od tri kćeri koje su roditelji s ljubavlju odgajali. Vrijeme ranog djetinjstva brzo je prošlo, te je zaželjela otići u Sjemenište sestara milosrdnica. Nakon završene škole, 12. kolovoza 1946. stupila je u Družbu.
Sestra Vjera u životopisu opisuje svoj put borbe i žrtve do potpunog predanja Bogu, svjesna da On vodi njezine korake. S velikom čežnjom hrlila je oltaru na kojem će se potpuno predati Bogu, svjesna svojih slabosti i velike Božje ljubavi koja ju je vodila kroz različite kušnje.
14. kolovoza 1948. godine obukla je redovničko odijelo. Duboko je proživljavala svoju povezanost s Kristom i trudila se svojom duhovnošću postupno ju utjeloviti u konkretnom životu.
Privremene zavjete položila je 12. rujna 1949., a doživotne 15. kolovoza 1952. godine.
Svoje milosrdničko poslanje vršila je kao medicinska sestra u Vrbasu i Tübingenu, a kao orguljašica u župama: Zlataru, Osijeku, Ulmu i Mülheimu u Njemačkoj, zatim u Varaždinu i naposlijetku u Domu za starije i nemoćne osobe – Centar – Zagreb, Klaićeva 10, gdje je s velikom ljubavlju, već vrlo oslabljena vida, vježbala pjevanje sa štićenicama Doma i pripremala ih za nedjeljna i blagdanska slavlja. To je bila i posljednja njezina dužnost, koju je, svjesna svoje nemoći, predala mlađim sestrama. Godine 1994. imenovana je za prvu savjetnicu i zamjenicu provincijalne glavarice i tu je dužnost vršila tri godine.
U svom životopisu napisala je: „Gospodine, odazivam se svim srcem Tvome pozivu… Daj mi milost da ga vjerno slijedim kroz cijeli život, dok napokon na svršetku svoga redovničkog života ne čujem Tvoj posljednji poziv: “Veni sponsa mea, accipe coronam…“ Dođi, zaručnice moja, primi krunu!
Gospodin ju je pozvao u noći 3. listopada 2011. godine i ona se odazvala Njegovu pozivu iz ovozemnog života u vječnost.
Vjerujemo da je primila krunu koju je svojim ljudskim snagama i Božjom milošću željela postići. Neka je Gospodin primi u svoj naručaj.