U našem samostanu u Osijeku danas se nastavlja služenje čovjeku kroz brigu, pažnju i dostojanstvenu skrb za osobe starije životne dobi.
U Domu za starije Petric, u Krstovoj 10 u Osijeku, u ponedjeljak 31. kolovoza 2026. godine održana je svečanost blagoslova Doma, njegovih korisnika, djelatnika i svih okupljenih. Bio je to poseban dan ispunjen molitvom, zahvalnošću i zajedništvom, ali i događaj snažne simbolike – nastavak dugogodišnjeg poslanja služenja čovjeku koje je desetljećima obilježavalo ovaj prostor.
Svečanost je započela svetom misom u kapelici Doma koju je predvodio vlč. Filip Perković. Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov Doma, njegovih korisnika i svih nazočnih, uz molitvu da ovo mjesto bude ispunjeno mirom, međusobnim razumijevanjem i blizinom.
Svečanosti su prisustvovale sestre zajednice u Osijeku te Provincijalna glavarica, s. Benedikta Kunić i provincijalna ekonoma s. Monika Kolić.  Povezanost sestara s ovim mjestom mnogo je dublja od sudjelovanja na samoj svečanosti. Sestre milosrdnice svoj su samostan u Krstovoj 10 dale u najam Domu za starije Petric sa željom da prostor i dalje ostane u službi čovjeka te da se u njemu, na nov način, nastavi djelovanje u duhu sv. Vinka Paulskoga.
Tako mjesto koje je godinama bilo prostor molitve, zajedništva i služenja nastavlja živjeti svoje poslanje kroz brigu za starije osobe. Promijenio se oblik djelovanja, ali njegova bit ostaje ista – prepoznati čovjeka u potrebi, biti mu blizu i služiti mu s ljubavlju, poštujući njegovo dostojanstvo.
Upravo je sv. Vinko Paulski svojim životom i djelovanjem pokazivao koliko kršćanska ljubav postaje stvarna tek kada se pretvori u konkretnu pomoć drugome. Stoga činjenica da se danas u nekadašnjem samostanu pružaju skrb, sigurnost i pažnja osobama starije životne dobi nosi posebnu simboliku. Vinkovsko poslanje ovdje nije završilo – ono se nastavlja u drugačijem obliku.
Briga o starijem čovjeku, naime, mnogo je više od osiguravanja smještaja, njege i svakodnevnih potreba. Ona se očituje u naizgled malim stvarima – pruženoj ruci, toploj riječi, strpljivom slušanju, zajedničkoj molitvi, osmijehu i vremenu koje darujemo drugome. Upravo takvi trenuci čine razliku između ustanove u kojoj čovjek boravi i mjesta koje može osjećati svojim domom.
U središtu svega ostaju korisnici Doma. Svaki od njih sa sobom donosi vlastitu životnu priču, godine iskustva, uspomene, radosti i kušnje. Starost zato nije samo životno razdoblje u kojemu je čovjeku potrebna pomoć drugih. Ona zaslužuje osobito poštovanje, zahvalnost i dostojanstvo.
Blagoslov je imao posebno značenje i za djelatnike Doma, čiji svakodnevni rad nosi veliku odgovornost. Biti uz starijeg čovjeka znači ne samo odgovoriti na njegove potrebe nego mu pokazati da je viđen, prihvaćen i važan.
Nakon svečanosti uslijedilo je opušteno druženje korisnika, djelatnika i gostiju, čime je ovaj poseban dan zaključen u toplom i obiteljskom ozračju. Iz Doma su zahvalili svima koji su se odazvali i svojom nazočnošću podijelili njihovu radost, a posebnu zahvalnost uputili su sestrama milosrdnicama koje su iz Zagreba stigle kako bi bile uz njih na ovaj važan dan.
Blagoslov Doma za starije Petric tako nije bio samo blagoslov jednoga prostora. Bio je to i blagoslov nastavka jednoga poslanja.
Ondje gdje su godinama živjele, molile i služile sestre milosrdnice danas se nastavlja služenje starijem čovjeku. U Krstovoj 10 mijenjaju se vremena i ljudi, ali ostaje ista želja – da nitko u svojoj starosti ne bude zaboravljen i da svaki čovjek bude okružen pažnjom i poštovanjem.
Jer dom ne čine samo zidovi. Dom nastaje ondje gdje čovjek zna da je prihvaćen, poštovan i da nije sam. A upravo u tome duh sv. Vinka Paulskoga nastavlja živjeti.
                                                                                                                                                                                                                                                                                            s. M. Anđela Rogić